Župa Kraljice svete Krunice

Sveti Stjepan Prvomučenik

Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili Prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima crkve, prema Djelima apostolskim.

 Njegovo ime na grčkome jeziku znači »kruna«, »vijenac.« Prema tradiciji iz 5. stoljeća, stefanos je grčki ekvivalent aramejskog kelil (sirsko kelila, "kruna"). Ništa se ne zna o Stjepanovom ranom životu. Nakon Isusove smrti, Stjepanovo otvoreno propovijedanje Isusova nauka i pripadništvo zajednici kršćanskih učenika dovelo ga je do osude za bogohuljenje, a potom i do smrti kamenovanjem. 

Sveti se Stjepan obično prikazuje kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci.

Blagdan sv. Stjepana (Sjepanje) slavi se u Katoličkoj Crkvi 26. prosinca, drugog dana Božića i državni je blagdan u Republici Hrvatskoj i nizu drugih država.

Raspored blagoslova Obitelji 2016/17

Tradicionalni blagoslov obitelji u našoj Župi započinje iza božićnih blagdana, točnije na Svetog Ivana 27. prosinca, a završit će 03. siječnja 2017. godine.

27.12. uto. - 08:30h - B. Trenka (nepar. str. od I. Domca do kraja), (parna str. od Željezn. do kraja)
                   - 08:30h - B. Trenka (parna str. od Željezn. do kraja)
28.12. sri. - 08:30h - I. G. Kovačića (nepar. str. do kraja), 
                  - 08:30h - I. G. Kovačića (parna strana do kraja)
29.12. čet. - 08:30h - Ljupina – od kraja «Pustare» do križa (obje strane do škole)
30.12. pet. - 08:30h - Ljupina – «Gornji kraj» (Od škole parna strana, do autoputa i nazad do crkve),
                   - 08:30h - Ljupina – do vatrogasnog doma neparna strana i «Soljani» (obadvije strane)
31.12. sub. - 08:30h - Kr. Zvonimira (par. str. od podvožnjaka do doma «Bešlić») R. Boškovića i I. Kerdića,
                   - 08:30h - Kr. Zvonimira (parna str. od doma «Bešlić» do kraja), sv. Vida, Kr. Zvonimira (nepar. str.od autoputa do križanja sa B. Trenka) i Posavska
01.01. ned. - NOVA GODINA - nema blagoslova obitelji
02.01. pon. - 08:30h - Kr. Zvonimira (nepar. str. od križanja sa B. Trenka prema podvožnjaku) te K. Trpimira i C. Medovića
                   -  08:30h - I. Domca (od B. Trenka do kraja)
03.01. uto. - 08:30h - Zagrebačka (od kr. Zvonimira do I. G. Kovačića obje strane), A. Hebranga (od Zagrebačke obje strane) i M. Đurića
                  - 08:30h - S. Raškaj i E. Purgarića (obje strane), Željeznička (od groblja)

ZA BLAGOSLOV JE POTREBNO:

Pričekati svećenika vani kod ulaza i tako mu dati znak kamo treba doći.
Pripremiti na stolu svijeću, križ, sveto pismo i svetu vodu.
Da bude okupljena cijela obitelj (roditelji, djeca, bake i djedovi i dr.)

Sretan i blagoslovljen Božić

Po riječima sv. Augustina: "Bog se počovječio, da se čovjek može pobožanstveniti". Taj jedinstveni povijesni događaj rođenja Boga-čovjeka kršćanski svijet slavi od davnina. Svetkovina je nazvana Božić.

 Većina kršćanskih crkvi Božić slavi 25. prosinca. Međutim, neke istočne crkve slave ga 7. siječnja, jer po Julijanskom kalendaru 25. prosinca pada na taj dan. Božić je u mnogim državama svijeta, tako i u Hrvatskoj, državni blagdan.

Božić spada, zajedno s Uskrsom i Duhovima, među tri najveća kršćanska blagdana. Božićno vrijeme traje od Božića pa do blagdana Krštenja Gospodinova, a to je uvijek nedjelja iza Svetih triju kraljeva. Budući da u Novom zavjetu ne stoji kada se točno rodio Isus, prvi kršćani nisu slavili Božić, nego samo Uskrs. Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (u izvorima dokazana godina 336.). Do danas nije jasno zašto se Božić slavi baš 25. prosinca. Prevladavajuće je mišljenje da se Božić počeo slaviti toga datuma zato što se toga datuma u tada još uvijek većinski poganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti - Rođenje nepobjedivoga Sunca) pa je Crkva željeći potisnuti taj poganski blagdan tada počela slaviti rođenje Isusa Krista koji je Božansko Sunce s visine.

Isusa, Božjeg Sina, rodila je Djevica Marija, uz pomoć svoga zaručnika Josipa u gradu Betlehemu. Car August zapovjedio je popisivanje stanovništva te su Josip i Marija krenuli na put. Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u svratištima te su na posljetku završili u staji, okruženi domaćim životinjama, gdje se Isus rodio. Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovu rođenju te su prvi vidjeli dijete. Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa.

Prizor u brojnim prikazima i umjetničkim djelima uključuje svetu obitelj, tri kralja (mudraca) - Baltazara, Melkiora i Gašpara, koji su Isusu donijeli darove - zlato, tamjan i smirnu. Često se prave i jaslice, koje uključuju figurice navedenih osoba, zajedno sa životinjama i stajom. Prve je jaslice napravio sveti Franjo Asiški, 1223. godine u prirodnoj veličini.

BADNJAK

Badnjak je! Božić je na vratima. Pripreme su gotove. Slavimo blagdan Utjelovljenja. Hrlimo na POLNOĆKU!

Slavimo jedinstvenu činjenicu da je Riječ Božja, druga božanska osoba, po neizrecivom Božjem planu, u vremenu postala čovjekom. Vrijedno je taj događaj uvijek iznova slaviti. Slavimo ga na poseban način svake godine. 

Zato se kršćani okupljaju u osobito vrijeme u noći, na prijelazu u novi dan. Zapravo BDIJU, u središtu noći kada tama vlada, o PONOĆI, da proslave pobjedu SVJETLA. Čekaju trenutak kad je Mlado sunce s visine zasjalo ovoj našoj zemlji – svim ljudima dobre volje. Što je tako očaravajuće u Božiću? 

Već, sam naziv: Božić = Mali Bog! Govori o Božjem sagibu prema čovjeku. Bog je čovjeku prišao s tolikom ljubavi i postao Mali Bog – Bog po mjeri čovjeka. Bog, Sin Božji odvijeka, rodio se kao čovjek i progovorio ljudskim jezikom. Posebno, postao je djetešce da pokaže koliko je željan naše ljubavi. Biti dijete! Kasnije će Isus proglasiti kao preduvjet ulaska u kraljevstvo Božje: „Ako ne postanete kao djeca, ne, nećete ući u kraljevstvo Božje.“ Tako blagdan Božića postaje, u svom najizvornijem smislu, blagdanom novih međuljudskih odnosa. To je blagdan ljudske solidarnosti i uzajamnosti. Božić je prvenstveno blagdan obitelji – poziva nas da podupiremo jedni druge: u obitelji, susjedstvu, sugrađanstvu, u Crkvi, u zajednici naroda i država, u ujedinjenom čovječanstvu. Otkako, „On sebe dade za nas,“ kako stoji u polnoćnoj poslanici, u 2. čitanju, pozvani smo biti čuvari jedni drugih. Svaki od nas treba biti čuvar brata svoga, svim svojim bićem. U tom smislu Božić je blagdan Povelje ljudskih prava.

Možemo reći: 25. prosinca slavi se Božji proglas ljudskog dostojanstva koje je donio Isus.

Božić je! SVJETLO istinsko dođe na svijet. Božić je blagdan Isusova rođenja od Djevice Marije. Bog je na jedinstven način objavio da mu ništa nije nemoguće. Isus Krist se rodio i došao na ovaj svijet. U njemu, koji je druga božanska osoba, Sin Božji, Bog je zakoračio na našu zemlju da je oplodi dobrotom i oplemeni svojom prisutnošću.

Bog je u Isusu učinio čudo: postao je nama jednak, postao je čovjekom, našim bratom. Ušao je u našu ljudsku obitelj i učinio nas dionicima božanske obitelji i zajedništva ljubavi: Oca i Sina i Duha Svetoga. Ne zaboravimo da je Božić prvenstveno blagdan upravo te Božje ljubavi. Na svim božićnim misama; kroz božićne pjesme i radost, kroz biblijske poruke ovoga blagdana pozvani smo na čin vjere u tu tajnu.

Vjerniče! Vjeruj da si ti 'zemlja' koju Isus pohađa. Ti si plodno 'tlo' koje će roditi novim plodovima radosti i mira. Isus i k tebi dolazi! Rodio se zato da ti živiš novim, plemenitijim životom koji će uvijek zračiti smislom i istinom, koji će i drugima donositi svjetlo. Isus se u tebi želi roditi da na ovom svijetu bude više svjetla i radosti. Zato mu dopustimo da se u nama rodi, kako bi sve što je tamno postalo svjetlo; sve što je prljavo postalo čisto; sve što je hladno postalo zagrijano nesebičnom, potpunom ljubavlju. Bog se želi roditi u nama za nas, da nas oslobodi od tamnice unutarnjih neurednosti, prisila i rastrganosti kako bi nas obasjala „Slava Božja.“ Dragi vjerniče, Isus se rodio da bi nas ohrabrio na ljubav.

Poziva nas da ga prepoznamo i otkrijemo na čitavom svijetu. On je na svim kontinentima. Jednom povijesno roñen u Betlehemu, danas je snagom svoga uskrsnuća neprestano prisutan na svakom mjestu, u svakom srcu koje mu se otvara. Jer, došao je da sve ljude spasi. Riješimo se svoje sebičnosti. Prihvatimo u dubini srca sve ljude, sve narode. Odbacim mržnju iz srca i oslobodimo ga za Božju ljubav. To nije lako, ali, Bogu ništa nije nemoguće! Neka Bog u tebi osigura prostor u kojem će zavladati ljubav! Tajna Božića, tiče se i nas i duhovne obnove, naše domovine Hrvatske. Božić je! Učinimo taj dan nekome ljepšim, radosnijim.

Tada je to taj „Sretan Božić“ što ga jedni drugima želimo. Kad učinimo nešto dobro, usrećimo nekoga, otkrit ćemo da na taj način i sami postajemo sretniji i radosniji. Veliki Bog postao je malen – Dijete! Isuse, dobro došao na ovaj svijet! Ostani Isuse s nama!

Četvrta Nedjelja Došašća

Evo nas pred posljednjom nedjeljom došašća kada palimo posljednju svijeću koja simbolizira temelj kršćanstva: ljubav! Čekamo porođenje djeteta Isusa – Isusa Krista - spasitelja našega.

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 7, 10-14)
Čitanje Knjige proroka Izaije

Za današnje 1. čitanje, odabran je tekst iz Knjige proroka Izaije, poglavlje 7., „Druga opomena Ahazu – Znak Emanuela.“ Tekst se odnosi na razdoblje od 734-732. god. pr. Kr. U tom vremenu dvije države – Sjeverno izraelsko kraljevstvo i Sirija – pokrenule su inicijativu stvaranja saveza koji bi se suprotstavio Asiriji. Za tu ideju trebalo je pridobiti i kralja Južnog izraelskog kraljevstva Ahaza. Ovaj na to nije htio pristati, jer se bojao da bi u slučaju napada Asirije mogao izgubiti prijestolje. Ahaz, donosi odluku sam i zove u pomoć Asirce da oni smire njegove susjede koji su mu zaprijetili zato što s njima nije htio ući u savez. Prorok Izaija moli Ahaza da se ne pouzdaje u moć i snagu prevrtljivih ovozemaljskih moćnika, već da se osloni na Božju pomoć. Govori mu da će mu Bog dati znak kako će njegova, zapravo Davidova, kraljevska dinastija ostati zauvijek. Kralj Ahaz se pravdao kako ne želi iskušavati Boga, a zapravo nije imao jake vjere u Boga. Prorok Izaija nastoji uvjeriti kralja Ahaz da prihvati Božju riječ, te mu govori: „Zaišti od Gospodina, Boga svoga, znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.“ Ali Ahaz ne htjede poslušati, nego odgovori: „Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.“ Izaija nesretan, odgovori kralju: „Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate!“ Ahaz nije prihvatio Izaijin savjet. Njegovo je kraljevstvo bilo osvojeno i opljačkano. Unatoč njegovoj nevjeri, Bog preko Izaije reče: „Sam će vam Gospodin dati znak: Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, s nama Bog!“ Ovo Izaijino proroštvo ima i simboličko značenje. Zbog kraljevskog imena djeteta – Emanuel, ulazi u Božji zahvat konačnog mesijanskog kraljevstva. Evanñelja u tom proroštvu o Emanuelu s pravom u njemu vide navještaj Kristova rođenja (Mt 1,23 navodi Iz 7,14). Za kršćane ovaj Izaijin tekst je od najznačajnijih tekstova Staroga zavjeta. U njemu je Crkva prepoznala i prihvatila kako je sam Bog preko proroka, unaprijed, objavio da će ljudskom rodu poslati Spasitelja. Izaija tako postaje prvi izraziti navjestitelj (Bog obećava), SPASITELJA – novoga Kralja, Mesije.

Psalam (Ps 24, 1-4b. 5-7)

Psalam 24 je Davidov s naslovom „Svečani Jahvin ulazak u Svetište.“ Psalam je vrlo slikovito spjevan. Sva zemlja, sav svemir zamišljen je kao veličanstveni Božji hram: „Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.“ Psalam bi se mogao zvati i „Otvorite vrata Kristu!“ U Psalmu se čuju riječi: „Podignite, vrata, nadvratnike svoje,…da uniđe Kralj slave!“ Tko je taj Kralj slave? On je Krist naš Spasitelj i Otkupitelj! Za ovaj Božić: „Otvorimo širom vrata Kristu!“ Otvorimo mu vrata svoga srca – neka u njega uđe i ostane naš voljeni Kralj! Pjesnik pita: „Tko će uzaći na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu?“ On odmah daje i odgovor: „Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno.“ Onaj će dakle, u kraljevstvo Božje tko slijedi Krista Kralja. „On blagoslov prima od Gospodina i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.“ Slijedimo, Spasitelja svoga: umom, dušom i djelom!

Drugo čitanje (Rim 1, 1-7)
Čitanje poslanice rimljanima

Za ovu zadnju, 4. nedjelju došašća, odabran je početak Pavlove poslanice Rimljanima. Može ga se nazvati, „Svečani uvod u Poslanicu Rimljanima.“ Pavao u svojim proslovima razvija temeljne točke svojega propovijedanja i kršćanskog vjerovanja. Ovaj uvod je napisan po svim ranijim pravilima pisanja uvoda u Poslanice. Pavao naziva sebe slugom ili robom Isusa Krista. Predstavlja se zajednici vjernika; kako je bez vlastite zasluge pozvan biti učenikom i apostolom Isusa Krista. On sebe smatra izabranikom Božje ljubavi. Pavao piše Rimljanima: „Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, određen za Evanđelje Božje – koje je Bog unaprijed obećao…po svome Sinu, koji se uskrsnućem od mrtvih – po Duhu Svetom – pokazao kao sin Božji, sa svom vlašću: Isus Krist, naš Gospodin, po kome smo i mi primili milost i apostolstvo da na slavu njegovu propovijedamo poslušnost – vjeru među svim narodima… svim ljubimcima Božjim u Rimu, pozvanima da budu sveti! – Milost vam i mir od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista!“ Premda Pavao nije bio u zboru Dvanaestorice, on je ipak Kristov apostol, po njegovom misionarenju među poganima. On je kao i oni vidio Krista uskrsloga (1Kor 9,1) i primio od njega poslanje da mu bude svjedokom (Dj 26,16). Kome je apostol u službi? Utjelovljenom Sinu Božjem koji je nakon raspeća uzdignut na dostojanstvo Gospodina, Svevladara. Isus Krist je Sin Božji dovijeka, a u vremenu potomak Davidov, pa time i baštinik svih Božjih obećanja o mesijanskom kralju. Istovremeno, Isus je i Sin Božji, što je posvjedočeno njegovim uskrsnućem od mrtvih. Uskrsnućem se očitovao i kao Gospodin, čime se izriče vjera u Isusovo Božanstvo. Taj Krist Utjelovljeni sada živi kao Krist Uskrsli i Proslavljeni. On je snagom Duha aktivno prisutan (djelatan) u svojoj Crkvi, u nama – njegovim vjernicima. U njemu je Bog zahvatio najodlučnije, spasiteljskim zahvatom u ljudsku povijest – u povijest svakog čovjeka pojedinca i svake ljudske zajednice. Pavao je primio svoje poslanje i živi u Kristu. Pavao je prihvatio Isusa Krista, postao je njegovim slugom, robom, navjestiteljem Radosne Božje vijesti. On na takav život poziva rimske kršćane, a poziva i sve nas danas. Svaki pojedinac ima u životu poslanje, temeljni nalog da Božje spasenjsko djelovanje posreduje svijetu. Rijetko nam je posve jasno da smo poslani i da ovisimo o utjelovljenoj Božjoj Riječi. Mislimo da sve u životu odabiremo sami. Ali, Bog nas je kao i Krista – poslao u svijet da širimo oko sebe radost doživljene spašenosti. Privoditi ljude k poslušnosti vjere, omogućiti im da prihvate vjeru – to je naše poslanje. Nuditi radost!

Evanđelje (Mt 1, 18-24)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. Riječ Gospodnja.

Zaključak: 

Isus je Spasitelj! Naš Spasitelj! Isus Krist je Emanuel – S nama Bog! Taj navještaj se ponavlja iz godine u godinu. Tako će biti sve do dana kad „Bog s nama“ bude „Bog sa svima.“ U došašću se kršćani prisjećaju Bogočovjekove zaljubljenosti, njegove ljubavi koja se sada, u ovom našem vremenu želi ponovo obnoviti, oživjeti i doživjeti. Sada je čovjek pozvan da se strastveno zaljubi u Boga, da počne prepoznavati njegove „znakove“ i djela povijesti i da ga čeka s ushićenjem. A Krist će ponovo doći u slavi kad čovječanstvo u cijelosti bude „zaljubljeno“ u njega. Tada će: Emanuel – S nama Bog, postati: Emanuel – Bog sa svima! Adventska zaljubljenost u Božiću pretvara se u ljubav Boga prema čovjeku i čovjeka prema Bogu. A prava ljubav postaje stvarna, odgovorna i obvezujuća. Ali, u Božiću adventska zaljubljenost ne bi smjela prestati, nego bi, ljubavlju oživljena, trebala i dalje trajati u prolaznim trenucima ovoga svijeta. Stoga, kršćanska dušo, zaljubi se strastveno u Boga. Neka tvoja zaljubljenost probudi, možda još snenu, ljubav u Boga. Kršćanska dušo, zaljubi se kako bi ljubila i ljubi kako bi se zaljubljivala. U zaljubljenosti čitavo tijelo i duša titraju i podrhtavaju. Vrijeme zaljubljenosti je vrijeme najveće radosti i sreće, samo ako je ljubav uzvraćena. Zapamti, kršćanska dušo, jedino je Božja ljubav iskrena i prava. U želji da Isus kao Spasitelj zahvati čitav svijet, svojom ljubavlju i da sav svijet spasi od grijeha njegovih, potrebni su mu oni koji se neće bojati svijeta ni vlastitih slabosti. Isus računa s nama. Isus nas treba kao suradnike. A on će biti s nama i u nama. Jer, Isus Spasitelj, ostaje i Emanuel – Bog s nama. Ispunjavaju se proroštva, ostvaruju se obećanja! Sve su proroci navijestili, sve što je obećano, u Isusu je ispunjeno. Djevica je začela i rodila sina. On je pobijedio grijeh i smrt. On je spasio svijet od grijeha njegovih. Ostavio nam je sebe u tajni sakramenata, a osobito u tajni euharistije. Snagom svoga uskrsnuća prisutan je u svojoj Crkvi i čitavome svijetu u sve dane do svršetka. Dolazi nam Božić, da bi se opet sjetili Isusa Krista i njegove ljubavi koja je veća od svih muka ovoga vremena u kojem živimo. Božić – to je Isus, mali Bog koji ostaje s nama i u nama. Želim da nam Božić zaista bude Bogom ispunjen – radostan i sretan! AMEN!