Župa Kraljice svete Krunice

Sveta Lucija – navještaj božićnog svjetla

Od Svete Lucije do Božića ima samo još 12 dana. Lucijino ime znači “svijetla”. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći.

Lucijino ime znači »svijetla«. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći. U našem narodu vlada uvjerenje da će naredne godine biti u pojedinim mjesecima onakvo vrijeme kakvo je kroz 12 dana od Svete Lucije do Božića. O životu svete Lucije znamo samo malo pouzdano. Ona je jedna od posljednjih žrtava velikog progonstva za cara Dioklecijana. 

Jedan natpis iz Giovanni-katakomba u Sirakuzi na otoku Siciliji jamči nam njezinu povijesnu egzistenciju, a blagdan joj se već spominje u godini 400. Kao o mnogim drugim svecima, tako je i o njoj kasnije nastala legenda koja joj stavlja na usta ove lijepe riječi što krasno odgovaraju jednoj kršćanskoj djevici: »Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga!« Razjaren poganski mučitelj zagrozio joj se na to: »Dat ću te otpremiti u kuću bludnica da ti bude oskvrnjena čistoća i onda ćete ostaviti tvoj Duh Sveti.« A mudra je djevica odgovorila: »Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.« Bog je sačuvao pred poganima djevičanstvo svoje službenice.

Krvnik ju je probo mačem. Zato je umjetnici rado tako i prikazuju. U Sirakuzi nalazi se glasovita stara bazilika Sv. Lucije kamo još i danas mnogi hodočaste.

Naš narod pozna ime Svjetlana ili Lucija. Naša djeca se na dan svete Lucije igraju svjetlom, noseći ga od prozora do prozora, da bi svojom dobrotom, jednostavnošću, priprostošću, omekšali naša srca i omogućili radost i svjetlo na našim licima. Djeca su već sama svjetlo, toplina, nježnost, nevinost i život. Neka nam današnja svetica pomogne da budemo kao djeca.

Treća Nedjelja Došašća

Evo nas u trećoj nedjelji adventa. Ova je nedjelja prožeta temom radosti, zato se u prošlosti zvala Gaudete - nedjelja radosti zbog početnih riječi ulazne pjesme: "Radujte se u Gospodinu uvijek". 

Tumačenje čitanja
Prvo čitanje (Iz 35, 1-6a. 10)
Čitanje Knjige proroka Izaije

Današnje starozavjetno liturgijsko čitanje – 1.čitanje, uzeto je iz Knjige proroka Izaije, iz poglavlja 35., „Božji sud.“ Današnji odlomak može se nazvati Izaijinom odom radosti, jer navješćuje najveću radost ljudskom rodu, skori dolazak Mesije, koji će čovjeku donijeti radost oslobođenja i spasenja. Izraelski narod se u to vrijeme nalazio u progonstvu. Prorok mu govori o povratku u domovinu. To je za narod velika utjeha i radost. Prognanici su bili obaviješteni kako je zemlja njihovih predaka opustošena i kako se pretvara u pustinju. Sveti grad Jeruzalem je u ruševinama i pod vlašću stranaca. Unatoč tome, prorok poziva narod da s pouzdanjem gledaju u budućnost. Izaija govori narodu: „Nek' se uzraduje pustinja i zemlja sasušena, neka kliče stepa i kao ljiljan procvjeta!...neka od veselja kliče i nek' se raduje.“ Prorok pjesničkim riječima govori o promjenama koje će nastati u prirodi. Pustinja će procvjetati. Pustinja i novi život u njoj simbol su preobraženja – muke i tjeskobe ljudskog života u progonstvu. (Mi Vukovarci znamo što je progonstvo, ali znamo i sada što je radost povratka – u Spasitelju). To znači kako će sve ono pretrpljeno biti izvor snage za radost obnove i novoga života. Izaija ohrabruje riječima: „Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega,…on sam hita da vas spasi!“ Prorok time najavljuje kako će Bog pohoditi svoj narod, pa tako se sve može izdržati radi povratka. Prorok, Božji čovjek ima korjenitu viziju promjene pa veli: „Sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicat…pobjeći će bol i jauci.“ Tu je zapravo riječ o ozdravljenju naroda. Oni koji su bili zatvoreni u sebe; oni potišteni i bez nade; oni koji su mislili kako je i Bog digao ruke od njih – bit će prožeti radošću zbog povratka u slobodu. Prorokove riječi i nas danas ohrabruju da ne gubimo nadu, budući da smo pritisnuti različitim teškoćama u našoj novoj 'mladoj' samostalnoj državi. Proslava Božića treba nas ohrabriti i razveseliti, jer Bog je ipak s nama i uz njegovu pomoć možemo svladati sve naše poteškoće. Vjerujmo u slavnu vječnost!

Psalam (Ps 146, 6c-10)

Psalam 146 ima naslov, „Himna Bogu pomoćniku.“ Ovaj Psalam Židovi recitiraju ujutro, za ulazak u novi dan. U Bogu, Jahvi pjesnik slavi osloboditelja Izraela, Stvoritelja, prijatelja „siromaha“ i pjeva: „Hvalit ću Jahvu sveg života svoga. Dok me bude, Bogu ću pjevati.“ Prognanici mole, vape: „Dođi, Gospodine, da nas spasiš.“ Spasenje se ne odnosi samo na prognanike, nego i na sve ljude što znači često: danas izdržati, sada izdržati – muku. Bog je zaokupljen nama u svakom našem vremenu: „Gospodin ostaje vjeran dovijeka, potlačenima vraća pravicu,…Gospodin oslobađa sužnje…“ Radost i veselje koje čovjek u sebi nosi, vjera i nada koju u srcu ima, mogu nadvladati i prevladati svaku tugu i žalost, svu bijedu i neimaštinu, bolest i nemoć. Jer, naša nada i naša radost je u Bogu. On daje da duhovni slijepac progleda: „Gospodin slijepcima oči otvara. Gospodin uspravlja prignute, Gospodin ljubi pravedne…“ Drugim riječima, ako dopustimo da nam Bog priđe, da uđe u naš život, preplovit će nas rijeke radosti. Gospodin: „Sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove. Gospodin će kraljevati dovijeka,…od koljena do koljena.“ On ne napušta svoje!

Drugo čitanje (Jak 5, 7-10)
Čitanje Jakovljeve poslanice

Za današnje 2. čitanje, izabran je odlomak iz Poslanice svetoga Jakova apostola, poglavlje 5., „Strpljivost i molitva.“ Njegove riječi su također upravljene jednostavnim i siromašnim ljudima. Mnogi će u apostolovim riječima prepoznati sebe i svoje probleme života. Apostol unatoč gruboj realnosti života, potiče na STRPLJIVOST. Progoni kršćana i grubi život, slabe vjeru i nadu. Zato Jakov, za utjehu, iznosi primjer ratara, zemljoradnika. Pisac Jakov govori: „Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srce, jer se Dolazak Gospodnji približio!“ Svaki seljak zna što znači ovisiti o zemlji, kiši, suncu. Zna koliko truda i muke treba, sa strpljenjem, uložiti da bi se došlo do uroda. Zna koliko se s nadom treba prepustiti vremenu da bi vidio rezultate svoga rada. Takvu strpljivost treba imati kršćanin u očekivanju slavnog Kristova dolaska. Ratar dok čeka, ne čeka „skrštenih ruku,“ nego obilazi polje, promatra, plijevi, okopava, čeka kišu i moli. Kad Krist ponovo dođe bit će sve drugačije. Zato nema razloga za očaj, već s nadom ići naprijed – strpljivo čekajući. Jakov upozorava: „Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Dakle, dobrota nas može spasiti. Ako ne možemo ništa promijeniti, onda apostol poručuje: „Strpite se do dolaska Gospodnjega!“ Ima onih koji ne znaju strpljivo čekati pa očekuju spas od novca, karijere, ideologije…pa dožive razočaranje. Jakov nas upućuje na proroke „za uzor strpljivosti i podnošenja zla…“ Ima i 'svijetlih' primjera. Ima u povijesti našega naroda ljudi koji su bili krivo optuženi i utamničeni, ali se nisu dali slomiti, jer je u njima bila jaka vjera u konačnu pravdu pred Bogom, pred konačnim sudištem, kojemu nitko ne može izbjeći.

Evanđelje (Mt 11, 2-11)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“ Isus im odgovori: „Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.“ Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: „Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: 'Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.' Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega. Riječ Gospodnja.

Zaključak: 

Mesija je među nama! Koji Mesija? Isus Krist, Spasitelj! Onaj koji ostvaruje ono što je bilo prorečeno u Pismima. Ljudi dobivaju SVJETLO i ŽIVOT. Kristova prisutnost u svijetu uvijek je prisutnost „Onoga koji dolazi.“ Njegovo dolaženje preobražava naše IŠČEKIVANJE. Naše iščekivanje prerasta u hod. Onoga koji dolazi ako ga jako želimo i volimo, nije moguće dočekati, a da mu sami ne hitamo u susret. Gdje i kada ćemo ga susreti ne znamo. Isusa, Mesiju navijestio je Ivan Krstitelj – Mesijin glasnik. Ivan za sebe kaže: „Ja sam glas koji viče u pustinji“ (Iv 1,23). Ivan je glas, a Isus Krist riječ. Riječ se ne čuje bez glasa, nema je, ostaje mrtva, jer ne može doprijeti do drugoga. Stoga je potreban glas. On omogućuje riječi da dođe do drugoga. To je Ivan, on omogućuje dolazak Riječi, Isusa Krista. I kao što se glas, nakon izgovorene riječi, ponovo povlači i nestaje, tako se i Ivan Krstitelj „umanjuje“ (Iv 3,30), ne stavlja sebe u središte, nego Isusa Krista. Ivan u svojoj poniznost ujedinjuje sve glasove. „Ivan je osoba svih glasova, a Krist osoba Riječi“ (sv. Augustin). Na taj način Ivan Krstitelj predstavlja izazov i pitanje za kršćane: Koliko smo mi danas glas koji donosi Krista? Je li danas naš glas tako bučan ili milozvučan da se od njega više ne čuje Riječ? Tako nas Ivan Krstitelj uči da je došašće vrijeme suglasja naših glasova za navještaj Riječi, Isusa Krista. Isus je poslanik Božji. Isus je znak neizrecive Božje ljubavi. On je Otkupitelj. Sud Božji nad grijehom događa se u oproštenju i spasenju. Blago onom tko se ne sablazni nad njim! Ivanu u tamnici poručuje da je ispunio svoje životno poslanje, da je zahvaćen njegovim spasiteljskim djelovanjem. Ivanova mučenička smrt u tamnici bit će dar ljubavi, djelo potpune slobode onoga koji svoj život vidi samo u svjetlu preteče, u službi Mesije. I mi često pomišljamo kako se puno toga još nije obistinilo. Međutim, Bog je sigurno na djelu. U Isusu Kristu ušao je u ovaj svijet i u njemu su temelji njegova života. Na nama je da to prepoznamo i da se uključimo u tu novost bez sebičnih računica. Ne očekujmo u našoj svakidašnjici život bez problema. Dovoljno je da, prosvijetljeni njegovom ljubavlju, učinimo da nitko uz nas i zbog nas ne pati. Isuse! Ivanu si poručio odgovor. Izgleda da je on shvatio i da mu je to bilo dovoljno. Neki čak misle, Isuse, da je Ivan poslao svoje učenike da bi se oni uvjerili u istinu o tebi, da bi ostali uz tebe. Ivanu je bilo jasno! Jer, Isuse, Ivan i nije bio zatočen, nije utamničen, on je, zapravo, slobodan, njegova je duša slobodna. On je obavio svoju dužnost. On ti je pripravio put Isuse. Ivan ti vjeruje, Isuse! Vjerujemo li ti i mi? Vjeruje li ti i ja? Ti to znaš!

Božićna sveta ispovijed

Božićna sveta ispovijed u našoj župi održat će se u petak 16.12.2016. godine.
Molimo Vas, dragi vjernici, da obavezno svi dođete 10 minuta prije samog početka te da se tako zajednički pripremimo za ovaj sveti sakrament. 

Na raspolaganju će biti i svećenici naših susjednih župa, pa se nadamo da sve neće predugo trajati.

Pozivamo sve župljane da pristupe ovom sakramentu i na taj način uklone prepreke između sebe i Boga.

Molimo vas da ove dane iskoristite kao pripravu za ovaj sveti sakrament pokore.

Donosimo raspored sakramenta svete ispovijedi:
Jug 11:00 sati i 17:00 sati
Ljupina 10:00 sati i 16:00 sati

Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije

 Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Dogmu je svečano proglasio papa Pio IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, 8. prosinca 1854. g.

Za ovaj marijanski blagdan mogli bismo reći da je lijep i nepoznat. Ni mnogi “bolji” kršćani ne znaju sadržaj blagdana, ne znaju reći što se tu zapravo slavi. A oni koji “sve znaju” obično ga “tumače” po svom (ne)znanju.

I jedne i druge zbunjuje prije svega ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: “bezgrešno” i “začeće”. Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, crkveno bismo rekli trenutak ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića, veličanstveni trenutak.

Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajnje suprotnosti, dvije inkompatibilne stvarnosti.

S tim malim uvodom i predznanjem možemo ukratko reći, što znače izrazi i ime blagdana “Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije”. Znači crkveni nauk da na Mariju nije prešao, istočni (od glagola “isteći”), praroditeljski grijeh. Bog ju je od “istočnog grijeha” sačuvao već u krilu njezine majke Ane i to zato što je nju (Mariju) tako unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu. Radi se, dakle, o jednoj duhovnoj stvarnosti, kažemo, otajstvu, i članku vjere. Teologija nastavlja da Marija nije učinila ni osobnih grijeha. – Upravo zbog tog nadasve uzvišenog sadržaja ovog nauka o Mariji, uveden je u kalendar opće Crkve uz druge i ovaj marijanski blagdan “bez istočnoga grijeha začete Djevice i Bogorodice Marije”.

Blažena Djevica Marija očuvana je od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.

Ovaj blagdan se često zamjenjuje s događajem kada je Marija začela Isusa, radi se o dvije različite pojave.

Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Dogmu je svečano proglasio papa Pio IX. u poslanici “Ineffabilis Deus”, 8. prosinca 1854. g. Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao “punu milosti”, a crkveni oci nazivali su Mariju – Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa.

Evo što Katekizam Katoličke Crkve naučava o Bezgrešnom Začeću:

“Da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je “bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom”. Anđeo Gabriel, u času navještenja, pozdravlja je kao “milosti punu” (Lk 1,28). I doista, da bi navještaju svoga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nošena Božjom milošću.

Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Tako dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od Pape Pija IX. 1854. godine, izjavljuje:

Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.

Sav taj “sjaj sasvim jedinstvene svetosti” koji Mariju “resi već od prvog časa njezina začeća” dolazi joj potpuno od Krista: ona je “otkupljena na uzvišen način u vidu zasluga svoga Sina”.[132] Više nego bilo koju drugu stvorenu osobu, Otac ju je “blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu” (Ef 1,3). U njemu ju je izabrao, “prije postanka svijeta, da bude ‘sveta i neporočna’ pred njim u ljubavi” (Ef 1,4).”

Sveti Nikola – svetac djece i pomoraca

 Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – nazivamo ga zaštitnikom djece.

 Sv. Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji (Liciji) u 3. st. Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Već kao mali Nikola je volio sve ljude oko sebe čemu su ga naučili njegovi dobri roditelji koji nažalost brzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali se nije uzoholio već uvijek ima srce za potrebite. 

Sveti Nikola – omiljeni svetac djece 

Sv. Nikola živio je u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka, a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.

Sv. Nikola postaje zaštitnik sirotinje. Mladi Nikola odlazi u školu za svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. On ga upućuje na svetost i pobožnost.

Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći i postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. 

Sveti Nikola – zaštitnik pomoraca 

Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – nazivamo ga zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. god. i bude pokopan. Svečano je sahranjen u crkvi mirske metropolije.

Mnogi ljudi su dolazili i molili se, a ostalo je zabilježeno da su grob Svetog Nikole pohodili i mnogi Slaveni, vjerojatno je zato poštovanje svetog Nikole kod nas toliko rasprostranjeno.

Kad su zavičaj svetog Nikole osvojili Turci, on se u snu javio jednom svećeniku iz Barija u Italiji i rekao da želi da njegovo tijelo bude preneseno u Bari. Bilo je to 1096. god. U Bariju je podignuta velebna crkva posvećena sv. Nikoli, gdje su njegovi posmrtni ostaci.

Sv. Nikola cijelog je života shvaćao da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čudesa i zbog nje je proglašen svetim. Od našeg sv. Nikole možemo naučiti kako se živi vjera i ljubav. 

Sveti Nikola daruje susjeda 

Sveti Nikola uvijek je vodio brigu o ljudima, pa je tako pomagao siromašnom susjedu, ubacujući mu novce kroz prozor kako bi ovaj uspio udati kćeri.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je nekad bogat čovjek, koji je izgubivši carsku službu izgubio i sav imetak. Imao je tri kćeri koje su bile lijepe, ali ih nije mogao udati, te je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. One su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca, pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi, pa i treći put. Kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac razglasio u čitavom mjestu tu priču. Tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Sveti Nikola odlučio je zlatnike spustiti kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula.

Običaj štovanja svetog Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Na ulazu u uvalu Mrtinovik od hvarskog kamena je zavjetno sagrađena 1922. god. kapela posvećena Gospi od zdravlja i sv. Nikoli, koju je sagradio brodolomac Ivan Modrić. Noć uoči sv. Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.